Čarobnost Milana Badelja

Foto by Profimedia

Kako sam tek nedavno opet krenuo malo više s pisanjem, zaželio sam napisati nešto o sportu, o Svjetskom Prvenstvu u Rusiji, o našoj Reprezentaciji ili u ovom slučaju, još bolje, o jednom posebnom igraču koji mi je ostavio snažan dojam: Milan Badelj. Potražio sam materijal po internetu i našao vrlo zanimljiv intervju iz 2008. godine za Nacional, ali nažalost ne i previše drugih tekstova koji se bave eksplicitno s njime. Iako možda nisam previše kvalificiran za takve teme, ali polako dolazim, vjerujem da je, kako bi James Baldwin rekao, važno pisati i o onome za što drugi možda nisu previše marili. Pa eto, moj dojam je, da je mladi kapetan Fiorentine jedan od najpodcjenjenijih igrača, a možda u neku ruku i neprimjećen.

Obični gledatelji, koji se ne bave previše nogometom, možda tek onda kada kreće sezona kockica i public viewinga po Trgovima i kafićima, nakon utakmice s Islandom će znati malo više o tome tko je Milan Badelj. To je onaj lik što je uzdrmao gredu svojim snažnim udarcem. Njegova 68 dodavanja su imala 94 posto uspješnosti, malo manje od Matea Kovačića, čija je uspješnost dostigla savršenih 100 posto. Ali najvažnije nisu ovdje ni greda ni dodavanja nego oslobođenje koje je donio u igru svojim golom (53) s kojim se sjajno ubacio iz drugog reda, a potom i asistencijom Perišiću za drugi gol (90).

Badelj je dakle za neke tek nakon ove utakmice jedno svojevrsno novo “otkriće”, za druge tek sada dokaz da onaj “ali” na kraju rečenice vezano za njega, nema previše smisla. Kapetan Fiorentine odigrao je sjajnu utakmicu protiv Islanđana u Rostovu i pokazao svoju kvalitetu i čarobnost u igri, koja se, kako bi to nazvao jedan naš sportski novinar, sastajala od lukavog vrebanja i strpljivosti.

Uoči utakmice protiv Islanda izjavio je na konferenciji za medije, da Reprezentacija može stići daleko. “Ostavljamo dojam smirenosti jer uistinu jesmo smireni,” rekao je Badelj. “Imamo iskustva s prošlih turnira, gdje su stvari ispale kako su ispale, no svjesni smo svoje snage. Mislim da nismo zaneseni ovim pobjedama, no znamo da moramo nastaviti tako dalje želimo li ostvariti pravi rezultat.”

Kroz njegove riječi i smirenost pokazao je profesionalnost, ali još važnije je, da se upravo ta smirenost na terenu potvrdila. Bila je devedeseta minuta. Emil Hallfreðsson pomalo je riskantno i bez veze počeo dribling koji se odmakao kontroli, što je Badelj lukavo dočekao te mu bez velikog napora skinuo loptu s noge i prebacio na Perišića, koji je svojim pogotkom stavio točku na i. Ova scena pokazala je zapravo svu kvalitetu Badelja, koji je prvo svojim golom i onda ovom akcijom pokazao svu svoju čarobnost ali i već gore spomenutu smirenost.

Nažalost će ovaj miran i čaroban igrač biti nadalje žrtva koncepcijskih promjena i završiti ponovno na klupi, ali upravo njegova priča pokazuje nešto puno važnije: spreman je, kao ostale kolege, za žrtvu na klupi, s time što je istodobno uvijek iznova spreman dati sve od sebe – na terenu. Možda je ova utakmica zapravo bila odskočna daska, prolaz kroz portal neprimjećenosti u jedan sasvim novi svijet u kojem broj 19 u Hrvatskom dresu više nije nepoznato lice ili samo neka rezerva, već ključan igrač od velikog interesa.