Od ljeta prošle godine autom sam već prošao nekih petnaestak i više tisuća kilometara, što zbog posla i projekata, što privatno. Svašta čovjeku prolazi kroz glavu kada provodi vrijeme sam u autu vozeći se kroz razne gradove, i manje i veće, kada prelazi oku nevidljive a ipak postojeće granice europskih država. Od radija i podcasta sve do glazbe, a često samo tišina i zvuk ceste, najljepši je ipak onaj dio kada netko sjedi pored i baš u onom trenutku kada ti je do tišine, upali glazbu na Spotifaju. Ponajbolje u cijeloj toj priči je osjećaj da si nešto novo otkrio, kada ta glazba bude nešto što ti je sve do sada promaklo. I onda se dogodi taj famozni štos, da je toliko dobra, a uopće ti se ne sluša ama baš ništa.
I tako smo se Miladin Šobić i ja „sreli“ kroz pjesmu na autocesti prema Zagrebu. Početni bunt i moje gašenje radija preraslo je svakim kilometrom u novu želju za upravo tom pjesmom koja me od prva fascinirala… Džemper za vinograd. Ova fascinantna pjesma postavlja zanimljiva pitanja o vlastitom putu, o životu, o onome čime se baviš. Šobić ju je pisao za vrijeme studija u Dubrovniku, ali ona je svakako poticaj u svakom životnom razdoblju, mada iz nje viri nekakvo Šobićevo nezadovoljstvo. Ali čovjek uvijek može početi iznova. “Ponekad poželim da ostavim studije i upišem neki zanat, pa da budem pekar, limar, il’ moler, da ukrotim struju i naučim da popravljam boljer”, kaže pjesma. Drugim riječima, odnosno riječima velikog glazbenika: “A zašto ne bit’ običan, voljet male stvari, zašto svatko mora biti glavni?”
Šobić je inače jedan od, tako kažu, najvećih kantautora na prostorima bivše Jugoslavije. Kažu da je počeo komponirati i pisati u danima srednje škole, a ključno razdoblje studentski su dani. To životno razdoblje i sva ta atmosfera, prijateljstava, do te mjera ga je inspirirala, da tada stvara svoje najveće hitove u kojima je provlačio zanimljive autobiografske motive i društvene teme iz studentskih dana. Ne treba, a i neću nabrajati što je sve pisao i komponirao, to svatko za sebe može istražiti na internetu. Samo ću istaknuti album “Ožiljak” iz 1981. godine u produkciji Diskotona, a u njemu su dvije pjesme koje bi svatko trebao pomno poslušati, naravno i druge, ali posebno ove dvije – Džemper za vinograd i Od druga do druga.
Od grada do grada vozim se prema Zagrebu, a Šobić pjeva, dok iza sebe ostavljam idilični snježni prizori Austrije. Ali Šobić ostaje, na repeatu…