Hoću naše, domaće


Priče s puta / Petak, siječanj 5th, 2018

Ovih dana se u Zagrebu dogodilo čudo. Naime, draga i ja smo krenuli tog petka u šetnju kroz čarobni Advent u Zagrebu. Zavirili smo u Znanje i tu su nam se putevi razišli. Ona gleda svoje, ja svoje. I ona nađe knjigu, a ja ništa. Dobro, priznajem da su me neki naslovi fascinirali poput “Croatia strikes back” (op. Hrvatska uzvraća udarac) od Cody McClain-a, poznat po svom blogu Zablogreb ili Amerikanac u Hrvatskoj. Priznajem da nikada prije nisam čuo za njega, ali me knjiga u Star Wars stilu odmah dobila. Ali je nisam kupio, bar ne odmah. Bili su tu i neki drugi intriganti naslovi, ali ih neću imenovati zbog moguće kategorizacije moje osobe u nekakve (političke) ladice. Pa se vi sad mislite što bi to moglo biti… bäää, bäää!

Čudo, Čudo

Uglavnom smo izišli iz Znanja u ovoj konstelaciji: ona jednu knjigu, a ja niti jednu. To je čudo, i ne samo zbog naslova knjige koju je nosila u vrećici (“Čudo” od Eric Metaxas). Dakle ja bez knjige? No way. To krši sve moguće zakone moje prirode u mom malom čudnom i poluimaginarnom svijetu. Ali se treba znati, da volim kupiti knjige na hrvatskom jer mi je više dosta njemačkih i engleskih naslova. Želim nešto domaće. To kao kada vam dosadi više ovaj uvoz od paradajza i poželite ono nešto domaće, svježe, s divnim mirisom, tek ubrano iz vrta. Oni koji žive van Hrvatske znat će o čemu govorim. By the way, meni ovdje u Njemačkoj paradajz uopće nema nikakvog ukusa niti mirisa, ali dobro… kako sam došao sa knjiga na paradajz da mi je znati?

Autokorekcija

Gdje sam ono stao? A da… nakon surfanja po internetu, odlučih sljedećeg dana nabaviti tu knjigu. I nisam požalio. Cody je duhovit i zanimljiv lik koji kroz svoje simpatične priče želi prepričati razlike između Amerikanaca i Hrvata. Mislim da je njegov hrvatski još bolji od moga, jer nisam u ovom trenutku dok pišem ovaj tekst baš siguran, piše li se Amerikanac velikim A ili ne. Autokorekcija šuti k’o zalivena, a prigovara kada ne treba. Pitaš stvarnu osobu jer vjeruješ kvalitetnoj edukaciji hrvatskih škola, i što dobiješ kao odgovor? Ne’am pojma! Sve to polud’lo danas, rekle bi neke bake uz heklanje toplih debelih čarapa za ovu zimu koja je, kako mi se čini, između godina također otišla na odmor.

Strikes back

Dobro, dobro. Stalno mi se gube misli i lutam i onda se opet vratim. Pa da se sad zbilja vratim na temu. Hrvatska uzvraća udarac kroz svoje tajne službe – propuh i punica. Vrlo zanimljivo i duhovito opisuje Cody neke situacije i priče iz vlastitog života, ali se ne radi baš uvijek sve o punici, puničinoj republici kada zavlada u njihovom stanu ili o “zločudnom” propuhu nego i o poslu, kupnji stana ili skeptičnim prijateljima. Posebno mi je drag dio o virtualnom selu, što me nekako potaklo na ponovno pisanje bloga. Isplatila se dakle ta žeđ za domaćim autorima, iako bi sami autor na ovo možda protestirao, jer se (još) osjeća kao domaćin in the making.