Obično ali posebno


Priče s puta / Ponedjeljak, siječanj 1st, 2018

Dan prije Nove 2018. godine. Nismo došli na Advent u Zagrebu u adventsko vrijeme nego u postadventsko ali ipak još božićno vrijeme (znam to kao budući teolog, iliti bi trebao znati, a eto, znam). Jedan od razloga je skupoća za običnog studenta, a drugi je vrijeme. Nije da studenti samo spavaju, gutaju fast-food hranu i gledaju Netflix do smrti, iako to i nije toliko crno koliko zapravo zvuči. Ipak bi Zagreb u adventsko vrijeme bio doslovno isplanirani stres – ali nein, thank you! Šta fali Adventu u Zagrebu nakon adventa?

Još je uvijek super atmosfera, gužva i guranje po Trgu, Zrinjevcu i još puno gore na Strossa. Ili Fuliranje: masa ljudi ne može dočekati zeleno, pa kreće po crvenom preko glavne ceste. Bojim se da bi onima kojima glasno svira glazba kroz mega slušalice koje prekrivaju pola glave i koji ne mare za promet, sljedeće na playlisti bilo pjevanje anđelčića u vječnosti… zato, oprez. Ima dovoljno fritula za svakoga.

Na Zrinjevcu onda dođe do wrestling s raznim ramenima, na Trgu bi rado htjeli sjesti na one famozne klupe kako bi fotkali jedan selfie u znaku – A et’, i mi smo bili – ali neki baš moraju ispaliti stotinu tih selfija i blokirati klupu. Rado bi vam nadalje u ovom tekstu dali nekakve preporuke ili komentare, kakve su te famozne kobasice ili hamburgeri na raznim štandovima, ali kod nas je to ovako: nađemo jedan štand, probamo, i ako je dobro, ostanemo i dolazimo sljedećih nekoliko puta opet do istog. Kako kažu: never change a winning team. Jesam nekad rebelski nastrojen, ali ne po pitanju kobasica!

Na zadnji dan u godini su ulice ne samo krcate nego kr-kr-kr-krrrrrrrcate. Kuhano vino i na svakom koraku taj miris kobasica i fritula. Ljudi kao što rekoh, k’o u priči. Oprostili smo se od 2017. godine sa svečanom misom u katedrali, koja je zbilja bila izvanredna, lijepa i dostojanstvena, što posebno primijetiš kada sjediš u prvom redu blizu biskupa i kardinala. Orgulje čine svoje. Ne bi se dao tako lako opisati doživljaj ove posebne liturgije.

Uglavnom, s misom i kasnije šetnjom, pićem i dočekom na Trgu, završila je 2017. godina i krenuli smo u 2018., u kojoj nas i dalje čekaju nove bitke i borbe. Da se zna, ništa neće magično od danas na sutra nestati. Ili gledano iz konteksta nove godine: nije ništa u toj “čarobnoj” noći iz prošle godine nestalo, naprotiv, i dalje smo ono što jesmo, i dalje nosimo sa sobom i radosti, tuge, brige i snove. Jedino što ovaj novi početak, ovaj reset, može biti poticaj da ispunimo naše snove, želje i da vratimo pogled na ono bitno u životu. Sve ostalo bi trebalo čekati u drugom redu, kao i fritule.