Mario Trifunovic

Što sam naučio na fakultetu?

Bio je to onaj tipični jesenski ponedjeljak. Početak fakulteta, u 2014. godini. Moj prvi dan na teologiji kod Isusovaca u Frankfurtu. Nakon prvih seminara i predavanja, prošetao sam sa kolegom koji je tada još bio bogoslov. Svježi jesenski vjetar nosio je lišće kroz park fakulteta i u tim koracima donio sumnju. Jesi ti siguran u ovo? Pričali smo o našim putevima, o budućnosti i sumnjama. Sjećam se da je govorio da će se eventualno prebaciti na drugi fakultet. Nije bio zadovoljan. Iskreno, u tim trenucima ni ja nisam bio. Nije ovo za mene.

. . .

Prije nego što sam počeo studirati, znao sam nekoliko puta čuti onu famoznu rečenicu koja zvuči kao svojevrsna opomena: nemoj izgubiti vjeru! Nikada je nisam mogao shvatiti ozbiljno, jer za mene vjera tada kao i sada nije bila nekakva tradicija ili puki nedjeljni i blagdanski običaj, već susret s Bogom koji je ušao u moju stvarnost i ispunio moju egzistenciju. Ali od tada nije ništa jednostavnije ili bez manje briga ili problema. Naprotiv. Od tada su krenule nove brige, nova traganja za sobom i na koncu za Bogom, jer smatram da nitko od nas smrtnika nije uhvatio Boga za “bradu”. Dok u početnim koracima vjere imaš osjećaj da te Bog vodi kao brižna majka za ruku dok ne prohodaš, kasnije kreće novo razdoblje tog susreta. Ja to razdoblje zovem razdoblje zrelosti. Sada moraš sam hodati.

I toga dana kada smo kolega i ja šetali sve do vrata bogoslovije, postavljen sam u jednu stvarnost koja je očekivala od mene da prohodam ili da se barem za prvu ruku suočim sa novim razdobljem. Sada se očekuje zrelost u životu, vjeri i slobodi, u kojoj nema više odlučivanje drugih za mene nego radikalna sloboda kroz koju kreativno stvaram svoj život. To se biblijski zove sloboda djece Božje, koja od svoje djece stvara zrele ljude. Ti isti ljudi će donijeti odluke i na koncu preuzeti odgovornost za iste.

Godinama kasnije, nakon hrpu seminara i predavanja o egzegezi, dogmatici, crkvenoj povijesti i filozofiji, ali i hodajući kroz taj isti park ovih dana, stojim ovdje i ne mogu drukčije nego priznati da me teologija na veliko promijenila. Prije bi stajao na jednoj točki i držao Boga u kavezu, a danas sam naučio da Duh puše gdje hoće (usp. Iv 3,8). Prije bi bio zatvoren za druga mišljenja, a danas otvoren. Prije bi sve uzeo zdravo za gotovo i doslovno, a danas sam počeo misliti svojom glavom. Prije bi pazio na film, glazbu i knjige, danas tražim Boga u svemu. Engleski govoreći: think outside the box.

I da završim sa naslovnom fotkom: I love life. Koliko god se nekada našao u sukobu sa sobom ali i sa Bogom, toliko je lijepo biti dio ovoga svijeta i živjeti svoj život kao slobodno dijete Božje koje nikada neće i ne može zaboraviti odakle dolazi i gdje putuje.

Next Post

Previous Post

Leave a Reply

© 2017 Mario Trifunovic

Impressum // Design by Anders Norén