Kada ih vidite zajedno, rekli biste da su najbolji prijatelji i da nakon teškog radnog dana zajedno sjednu na pivo u omiljenu im birtiju. No, tako nešto u ovom slučaju baš i nije moguće izvesti, osim kad su zajedno na summitima poput G7 u Hiroshimi. Nije birtija i nije pivo, ali je ipak nesvakidašnja scena uz bezalkoholna pića: Američki predsjednik Joe Biden (80) sjeo je do svog njemačkog prijatelja Olafa, jedan pije Colu a drugi vodu. Razgovor u četiri oka trajao je nešto više od pola sata, a uznemirio je japanske organizatore koji su samo čekali kraj razgovara kako bi pripremili stol za sljedeći radni sastanak na G7 summitu. Ali nitko se nije usudio smetati američkog predsjednika.

Da Biden i Scholz imaju poseban odnos, vidi se na zajedničkim potezima i stavovima po pitanju svjetske politike. U njemačkim medijima zbog toga zezaju kancelara, kažu: Olaf ni s kim ne voli razgovarati o svjetskoj politici kao sa svojim prijateljem, Joeom. Da to i nije daleko od istine, pokazuju slična razmišljanja i ponajviše potezi. I jedan i drugi vjeruju da u svijetu trenutno postoji svojevrsna utrka između demokratskih zemalja i diktatura (Rusija, Kina, Iran) i da se Zapad mora pridobiti neodlučne zemlje u Aziji i Africi na svoju stranu.

Obojica nadalje smatraju da Afrička unija mora dobiti svoje mjesto na važnom summitu G20, što je prvo Biden predložio zatim Scholz kada je posjetio Afričku uniju. S obzirom na prijetnju iz Kine, Biden je posredovao u približavanju zaraćenih azijskih demokracija Japana i Južne Koreje, a Scholz će sa summita G7 putovati prema Japanu, podržavajući Bidenov plan. Zanimljivost: nekadašnji njemački kancelar Helmut Kohl posljednji je put bio tamo 1993. godine. No, to nije sve. Obojica kažu da Ukrajina smije koristiti zapadno oružje samo na svom teritoriju, ne u Rusiji. To je prvo istaknuo Biden u razgovoru za New York Times, a zatim je Scholz isti uvjet ponovio u razgovoru za njemački Bild am Sonntag. Nadalje je Scholz posjetio Peking, kako bi kineski diktator i Putinov prijatelj Xi Jingping osudio Putinove prijetnje s nuklearnim oružjem. Ubrzo nakon toga je Biden postigao isti rezultat u susretu sa Xijem, koji je još jednom slao upozorenje prema Moskvi.

Kad smo već kod Kine: Bidenove riječi često su teže od Scholzovih, ali obojica postižu iste odnosno slične rezultate. Pored ostalog, obojica se slažu da nema odvajanja gospodarstva od Kine, već samo smanjenje ovisnosti o opskrbnim lancima. I, uz to, SAD i Njemačka odbijaju suradnju oko hightech-a, visoke tehnologije, koju Kina vrlo lako može iskoristiti za unapređenje svoje vojske. Da ovo nisu samo “naklapanja“, vidjelo se i kod isporuke oružja. Sjetimo se samo priče oko borbenih tenkova Leopard-2 i koliko dugo se čekalo na zeleno svjetlo. Scholz je šutio i čekao, a time pokazao da doista ne poduzima ništa bez svog prijatelja Bidena. Kada je dakle tutnjalo zbog upravo ove spomenute priče, prijatelj je prijatelju pomogao u nevolji. Amicus certus in re incerta cernitur iliti, pravi se prijatelj poznaje u nevolji, rekla bi stara latinska poslovica. Možda bi se i složili oko one eskimske izreke… “Tek kad počne led pucati, saznat ćeš tko su ti prijatelji“. Olaf bi se najvjerojatnije složio!

Kada se šefovi vlade sastanu, gotovo uvijek su okruženi svojim najbližim savjetnicima. Američki predsjednik i njemački kancelar pokazali su da vole suprotno. Oni radije biraju razgovor u četiri oka, nasamo kao na G7 summitu u Hiroshimi. Budući da Scholz govori engleski, nije mu potreban prevoditelj. Na taj način lako mogu povjerljivo razmijeniti svoja stajališta o ratu, Kini i svjetskoj politici i raspravljati daljnje korake i poteze. I na domaćem terenu postoje sličnosti oko Bidena i Scholza, svatko za sebe u svojoj državi. Joe Biden je tijekom svoje predizborne kampanje uglavnom vodio brigu o tzv. “srednjoj klasi“, a Olaf Scholz obećao je poštovanje prema običnim građanima s niskim i srednjim primanjima. Dok se nisu osobno poznavali, Scholz je već bio impresioniran Bidenom. U svojoj knjizi “Hoffnungsland“ (Zemlja nade), opširno je citirao Bidena koji je tada bio potpredsjednik, a govorio je o problemima onih građana s niskim i srednjim primanjima.

Kako je jedan diplomat za nedjeljno izdanje njemačkog Bilda kazao: “Rijetko kad su postojale tako bliske veze s američkim predsjednikom, a vjerojatno je da tako nešto više nećemo vidjeti u budućnosti, jer nakon Bidena neće doći takav veliki transatlantik u Bijelu kuću.“ Međutim, to što s Bidenom funkcionira i više nego dobro, a vidimo to po njihovim razgovorima, stavovima i potezima, na drugoj strani gotovo da i ne postoji s francuskim predsjednikom Macronom. Među njima stalno postoje neke tenzije i prepucavanja, ali kako piše Süddeutsche Zeitung, obojica su voljni raditi na problematičnom prijateljstvu. Scholz će dakle primiti Macrona u Potsdam 6. lipnja na večeru.