Otkako je Donald Trump zasjeo na američki tron u Bijeloj kući, u Njemačku se uvukao teški nemir, nove pa i stare brige i jedna napose nova retorika u političkom diskursu. Ne baš mali broj političara, pa i građana Njemačke, inspiriralo se Trumpovim načinom vladanja, bolje rečeno, njegovim brzim odlukama, takozvanim executive orders, koje kao pravi showman potpisuje šarajući po papiru dok ga kamere snimaju. No, nije prvenstveno ni stvar u tome, premda je tiktokizacija opasna stvar, nego u nečemu što Nijemce već desetljećima muči – a to je spora politika, sporo donošenje odluka i vječna rasprava o gorućim temama po televizijskim emisijama. Pojedini politički komentatori tražili su upravo to. Kao, sadržajno nemamo što preuzeti, pogotovo ne masovne deportacije izbjeglica, ali brzina kojom se donose odluke i time ispunjavaju izborna obećanja – e, to je nešto što treba uvesti i u njemačku politiku.
Time se vodio lider demokršćanske unije (CDU/CSU) i mogući budući kancelar, Friedrich Merz, pogotovo nakon napada 28-godišnjeg Afganistanca na djecu i jednog prolaznika na ulicama grada Aschaffenburga na sjeverozapadu Bavarske. Iskoristio je ovu priliku da pokaže biračima da je zapravo on pravi lider koji nudi rješenja, a ne trenutačni kancelar Olaf Scholz (SPD). Spomenuti slučaj bila je kap koja je prelila čašu, tako je Merz opisao cijelu situaciju. Stoga je, po njemu, potrebna nova i stroža migracijska politika. Odmah dan nakon krvoprolića najavio je u trumpovskoj maniri brzo djelovanje: od prvoga će dana, ako, naravno, dobije izbore i postane kancelar, zabraniti ulazak “ilegalnim migrantima” i uvesti strože kontrole na svim njemačkim granicama. Nadasve bi trebalo narediti Ministarstvu unutarnjih poslova da trajno kontrolira sve granice, uz “faktičku zabranu ulaska” za sve one bez važećih dokumenata, pa i one koji imaju pravo na zaštitu. Oni migranti koje čeka napuštanje zemlje, trebali bi biti zadržani u pritvoru do deportacije.
No, Merz nije čekao – brzo je upakirao svoje ideje u takozvani “5-Punkte-Plan”, zakonski prijedlog za strože mjere, a onda je slijedio politički potres. Naime, zakonski prijedlog budući je kancelar bio spreman progurati čak i ako su za usvajanje potrebni glasovi ultradesničara iz AfD-a. To je izazvalo burne reakcije i žestoku kritiku, jer su Merz i njegova Unija, pa i ostale stranke, neprestano govorili o tzv. “Brandmauer”, protupožarnom zidu prema AfD-u i desnim strankama. Je li taj zid srušen? Neki sada već bivši glasači CDU-a svakako su se usprotivili ovim prijedlozima, isto tako i nekoliko članova Unije, uključujući i bivša kancelarka, Angela Merkel. Da im prijedlog o strožim mjerama nije sjeo, pokazali su u petak na glasanju – 338 zastupnika demokršćana, liberala (FDP), desničara AfD-a i BSW-a (stranka bivše šefice ljevičara, Sahra Wagenknecht) glasalo je za Merzov plan, dok su 349 bili protiv. Među njima nisu samo bili SPD-ovci i Zeleni, nego i ljudi Merzovog CDU-a.
“Bila je to posljednja prilika još prije izbora. Vidjeli smo da SPD i Zeleni nisu spremni za promjenu po pitanju migracijske politike”, rekao je u razgovoru za Bild. Ali isto tako ponovno najavio, da će kao kancelar nastaviti s najavljenom politikom. Merz je, po svemu sudeći, ovim potezom htio povratiti one konzervativne glasače koji su stranci okrenuli leđa poradi migracijske politike Angele Merkel.
No, tko je zapravo njemački Trump, Friedrich Merz, kandidat za kancelara demokršćanske unije CDU i CSU-a? Nedavno istraživanje njemačkog Faktografa, dakle neovisne novinarske organizacije Correctiv, otkrio je složenu mrežu lobističkih veza koju je Merz održavao u velikim korporacijama tijekom svoje karijere. Prije povratka u aktivnu politiku CDU-ov lider imao je ključne pozicije u privatnom sektoru. Radio je kao viši savjetnik u međunarodnoj odvjetničkoj tvrtki Mayer Brown, gdje je savjetovao velike korporacije, uključujući jednog od najvećih proizvođača kemikalija na svijetu, BASF. Prema istraživanju Correctiva, Merz je bio angažiran od iste te korporacije 2010. i 2011. godine, a tvrtka je potvrdila njegovu ulogu pravnog savjetnika u tom razdoblju. Osim toga, bio je predsjednik nadzornog odbora njemačkog ogranka BlackRocka, najvećeg svjetskog upravitelja imovinom. Ta je, pak, suradnja dovela do ozbiljnih optužbi za sukob interesa, s obzirom na to da BlackRock ima znatne investicije u njemačke tvrtke, a isto tako posjeduje dionice brojnih Dax-ovih korporacija. Bivši njegovi klijenti, pogotovo Dax-a, mogli bi dakle utjecati na njega, ako postane kancelar. Primjerice, kada je riječ o minimalcu ili zakonima o zaštiti okoliša.
No, to nije sve. Istraživanje pokazuje da su određeni dijelovi aktualnog izbornog programa CDU-a gotovo doslovno prepisani iz prijedloga lobističkih udruga iz kemijske i metalne industrije. Gospodarski program s kojim Merz ide u kampanju nosi naslov “Agenda 2030”. Krajem 2024. godine, šef tvrtke Gesamtmetall Stefan Wolf pozvao u jednom intervjuu na “Agendu 2040”, pa objasnio da po tome misli fleksibilniji zakon o radu, jer je po njemu potrebno raditi više i dulje. To se odnosilo na umirovljenike, što odgovara “aktivnoj mirovini” u CDU-ovom programu, koja umirovljenicima omogućuje nastavak rada bez oporezivanja do prihoda od 2000 eura. Isto tako se CDU zalaže za smanjenje regulacija i olakšavanje poslovanja upravo u onim sektorima, u kojima je Merz imao poslovne interese. Stoji li Merz, dakle, pod utjecajem moćnih industrijskih lobija? Očito je u prošlosti zagovarao interese velikih korporacije, posebice po pitanju smanjenja poreza za velike kompanije. Tu su negdje i ublažavanje ekoloških i radnih regulativa, koja se poklapaju s interesima industrijskih divova.
Merz na to sve još nije reagirao, niti je išta objasnio vezano za mogući sukob interesa. Kako mediji pišu, njegova šutnja stavlja njegovu neovisnost u političkim odlukama na upit. I dok Merz nastoji izgraditi imidž konzervativnog i jakog, nadasve neovisnog lidera, optužbe o njegovim lobističkim vezama pomalo ugrožavaju njegov kredibilitet. S tim vezi, ovi događaji na političkoj sceni prethodnih dana, izazvale su teške polemike, rasprave i nadasve kaos u zemlju. Merz je u neku ruku postao persona non grata kod jednog dijela glasača, isto tako je CDU postala za mnoge stranka kojoj više nije moguće vjerovati. Zato se, kao što smo već spomenuli, određeni dio razočaranih glasača CDU-a ponovno vraća s jednom misijom: spriječiti suradnju sa Zelenima i SPD-om, jer žele “čisti CDU” koji preuzima dio politike desničarskog AfD-a, pogotovo onaj vezan za migrante.
Vrlo je zanimljivo vidjeti kako je odjednom bilo prihvatljivo računati na podršku AfD-a, dok je Merz još 2021. u bavarskim novinama Süddeutsche jasno dao do znanja da će isključiti svakog člana stranke koji surađuje s AfD-om. I sad je on taj koji je surađivao, unatoč naglasku, da je AfD i dalje no-go za Uniju. Možda i ima nešto u tome, a možda je i sav ovaj politički show kratko pred izbore imao samo za cilj, preuzeti određeni dio AfD-ovih glasača. Lijevi i Zeleni u to ne vjeruju… oni misle da je moguća suradnja između CDU-a i AfD-a, jer je Merz ovih dana već dokazao koliko drži do svoje riječi.